| |
|
| BLUDNE RADNJE |
|
Clan 208. stav 2. Krivicnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
Prema zakonskoj formulaciji, osnovni oblik krivicnog djela bludne radnje postoji u slucajevima kada nije ostvaren ni pokusaj krivicnog djela silovanja, spolnog odnosaja sa nemocnom osobom, spolnog odnosaja zloupotrebom položaja ili prinude na spolni odnosaj.
Pod bludnim radnjama mogle bi se podrazumijevati radnje koje su usmjerene na zadovoljavanje polnog nagona, kojima se, prema usvojenom drustvenom shvatanju, grubo povreduju u polnoj sferi osjecaj stida i morala. Da bi postojalo krivicno djelo bludnih radnji potrebno je da su one izvrsene silom, odnosno, prijetnjom ili iskoristavanjem stanja psihofizicke ili cisto psihicke nesposobnosti za otpor.
Kvalifikatornu okolnost djela predstavlja svojstvo pasivnog subjekta. Naime, teži oblik djela postoji ako je bludna radnja izvrsena pod okolnostima krivicnog djela spolni odnosaj sa djetetom ili ako je osnovni oblik djela izvrsen prema djetetu ili maloljetniku. Subjektivnu stranu djela cini umisljaj, sto znaci da ucinilac mora biti svjestan uzrasta pasivnog subjekta.
Presudom Kantonalnog suda u Bihacu broj 001-0-Kž-07-000 051 od 23.05.2007. godine odbijena je žalba osudenog i potvrdena presuda Opcinskog suda u Bihacu broj 017-0-K-06-000 416 od 22.12.2006. godine kojom je optuženi Sijamhodžic Izet roden 11.10.1970. godine u Cazinu, oglasen krivim zbog krivicnog djela bludne radnje iz clana 208. stav 2. KZ FBiH, sto je:
1. U toku januara mjeseca 2005. godine u svojoj porodicnoj kuci u kojoj živi skupa sa svojom majkom, nakon sto je kod sebe pozvao i ugostio ostecenog S.D. rodenog 1989. godine, u video rekorder stavio audio-video kasetu sa pornografskim sadržajem i dok su sjedili na kaucu i istu gledali svojom rukom uhvatio ruku S.D. tako sto je provukao svoj prste kroz njegove, a kada je osteceni izvukao svoju ruku iz njegove iznenaden ovakvim postupkom osudenog, ne želeci bilo kakve dodire i intimni kontakt, osudeni zatim svoju ruku stavio na genitalije ostecenog pomjerajuci je gore dole u namjeri da zadovolji svoj polni nagon, na sto se osteceni S.D. digao s kauca u namjeri da napusti kucu kada je uocio da je osudeni zakljucao vrata i sklonio kljuc, pa po pronalasku kljuca otkljucao vrata i napustio kucu osudenog, a zatim,
2. U toku februara mjeseca 2005. godine u svojoj porodicnoj kuci u kojoj živi skupa sa svojom majkom, nakon sto je kod sebe pozvao i ugostio ostecenog H.J. rodenog 1986. godine, dok su razgovarali o autima, sklopio svoju ruku sa rukama ostecenog H.J. provlaceci svoje prste kroz njegove, da bi oseceni odmah izvukao svoju ruku iznenadan takvom radnjom osudenog, da bi potom stavio svoju ruku na nogu ostecenog milujuci je, nakon cega mu je otkopcao hlace i uhvatio rukom njegov polni organ, a kada mu se osteceni preneražen usprotivio nastavio i dalje da ga drži za njegov polni organ, govoreci mu da to nije nista, nakon cega je osteceni ustao sa kauca i napustio njegovu kucu.
Iz obrazloženja:
Kantonalni sud u Bihacu nije prihvatio žalbene prigovore osudenog da je prvostepeni sud povrijedio krivicni zakon u pogledu odlucnih cinjenica. Naime da bi postojalo krivicno djelo bludne radnje mora biti ispunjen i posebno bitni elemenat, a to je da je bludna radnja izvrsena pod sljedecim uvjetima: upotreba sile ili prijetnje, iskoristavnje dusevne bolesti ili neke druge teže dusevne smetnje, zlouptrebom svog položaja ili ozbiljnom prijetnjom nekim teskim zlom. Radnje koje su dokazane u prvostepenom postupku upucuju na jedan vid prisile, te na zakljucak da su se u radnjama optuženog u oba slucaja, kako u objektivnom tako i u subjektivnom smislu ostvarili svi bitni elementi bica krivicnog djela za koje je optuženi i oglasen krivim. Da nije bilo dobrovoljnosti ostecenih, vidljivo je i iz njihove reakcije na ponasanje i radnje koje je optuženi poduzeo u cilju vlastitog zadovoljenja.
Ne stoji niti prigovor žalbe optuženog da nema niti elemenata krivicnog djela iz clana 208 stav 2 KZ FBiH, jer da osteceni nisu djeca. Za postojanje ovog krivicnog djela dovoljno je da je osteceni malodobna osoba ili dijete, a nesporno je da je osteceni S.D. roden 20.09.1989. godine, te da se u vrijeme izvrsenja djela radilo o malodobnoj osobi.
Nemogu se prihvatiti niti navodi branioca optuženog sa sjednice apelacionog odjeljenja da se radnje optuženog trebaju pravno okvalifikovati kao spolno uznemiravanje gradana, da je isto sankcionirano Zakonom o ravnopravnosti spolova te da je za to krivicno djelo nadležan sud BiH. Naime, stupanjem na snagu ovog zakona nije dekriminilizirano krivicno djelo bludne radnje, koje je podvedeno u novom KZ FBiH koji je stupio na snagu i primjenjuje se od 01.08.2003.godine u glavi XIX, kao krivicna djela protiv spolne slobode i morala.
Po misljenju ovog suda prvostepeni sud je povrjedio krivicni zakon u korist optuženog kada ga je oglasio krivim za jedno produženo krivicno djelo bludne radnje iz clana 208 stav 2 KZ FBiH. Kada su u pitanju krivicna djela kojim se napada sama licnost ili uopste neko licno dobro (život, tijelo, sloboda, cast), nemože se konstruisati produženo krivicno dejlo bez istovjetnosti ostecenog. Provedenim dokazima utvrdeno je da je optuženi u relativno kratkom vremenskom periodu izvrsio dvije bludne radnje prema razlicitim osobama muskog pola. Stoga je prvostepeni sud pogresno primjenio krivicni zakon kada je te radnje optuženog pravno kvalifikovao kao jedno produženo krivicno djelo, umjesto da ih je pravno okvalifikovao kao sticaj dva krivicna djela bludne radnje. Kako ovaj sud kao apelacioni u smislu clana 321 ZKP-a FBiH, prvostepenu presudu ispituje samo u granicama žalbenih prigovora, na ovu povredu krivicnog zakona ukazuje se samo u instruktivnom smislu.
(Presuda Kantonalnog suda u Bihaću br. 001-0-Kž-07-000 051 od 23.05.2007. godine i
presuda Općinskog suda u Bihaću br. 017-0-K-06-000 416 od 22.12.2006. godine )
|
| IZAZIVANJE OPĆE OPASNOSTI |
|
Čl. 323. st. 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
KRIVIČNO DJELO IZAZIVANJA OPĆE OPASNOSTI PO SVOME SADRŽAJU PREDSTAVLJA IZAZIVANJE OPASNOSTI ZA ŽIVOT LJUDI ILI IMOVINU VEĆEG OPSEGA POŽAROM, POPLAVOM, EKSPLOZIJOM, OTROVOM ILI OTROVNIM PLINOM, IONIZIRAJUĆIM ZRAČENJEM, MOTORNOM SILOM, ELEKTRIČNOM ILI DRUGOM ENERGIJOM ILI PUCANJEM IZ VATRENOG ORUŽJA ILI KAKVOM OPĆE OPASNOM RADNJOM ILI OPĆE OPASNIM SREDSTVOM.
KADA JE OPTUŽENA H.H. SASULA U PRAVCU LICA, VRATA I RAMENA OŠTEĆENOG H.S. KONCENTRIRANU SIRĆETNU KISELINU, DOK JE ON ČVRSTO SPAVAO, TE SE POTOM UDALJILA IZ KUĆE, USLIJED ČEGA JE OŠTEĆENI ZADOBIO LAKE TJELESNE POVREDE U VIDU OPEKOTINA STRAŽNJE STRANE KOŽE VRATA I PREDNJE STRANE VRATA DESNO, TIME IŠTA NE ČINI KRIVIČNO DJELO POKUŠAJ UBOJSTVA NA OKRUTAN I PODMUKAO NAČIN IZ ČLANA 166. STAV 2. TAČKA a) U VEZI SA ČL. 28. KRIVIČNOG ZAKONA F BiH, VEC KRIVIČNO DJELO IZAZIVANJE OPĆE OPASNOSTI IZ ČLANA 323. STAV 1. KRIVIČNOG ZAKONA F BiH.
Iz obrazloženja:
U konkretnom slučaju je nepobitno dokazano da je optužena polila prednji dio vrata oštećenog sa koncentriranom sirćetnom kiselinom na način da je sačekala da oštećeni zaspe, a potom mu prišla i sasula u pravcu lica, vrata i ramena koncentriranu sirćetnu kiselinu te se udaljila iz kuće, dok je oštećeni prevezen u Kantonalnu bolnicu u Bihaću zadobivši lake tjelesne povrede u vidu opekotina stražnje strane kože vrata i prednje strane vrata desno.
Optužnicom Kantonalnog tužilaštva Bihać optužena se tereti za krivično djelo pokušaj ubojstva iz čl. 166. st. 2. tačka a) u vezi sa čl. 28. Krivičnog zakona F BiH.
Kantonalni sud u Bihaću nije prihvatio pravnu kvalifikaciju krivičnog djela koju je odredilo Kantonalno tužilaštvo Bihać iz razloga što u toku glavnog pretresa optužba nije dokazala da je u konkretnom slučaju umišljaj optužene bio da sa sirćetnom kiselinom usmrti oštećenog.
Prilikom odlučivanja o umišljaju optužene u momentu izvršenja krivičnog djela, prvostepeni sud je cijenio objektivne okolnosti pod kojima se događaj desio, da je ošteceni navedenog dana bio čvrsto zaspao i u takvoj situaciji uopće nije primjećivao kretanje ili bilo kakvo postupanje optužene, što je optužena jasno vidjela, te oštećeni čak nije primijetio ni osjetio trenutak kada je bio poliven sa odredenom količinom sirćeta, već ga je kasnije probudio jaki bol i gušenje kada je sirće doslo u dodir sa tkivom i počelo da djeluje stvarajući opekline. U takvoj situaciji optužena je imala mogućnost da navedenu količinu sirćeta nesmetano saspe oštećenom u usta, ukoliko je isti spavao otvorenih usta, ili pak u predjelu usta i nosa, ukoliko je isti tada spavao zatvorenih usta ili u predjelu lica i očiju, na koji način bi oštećeni automatski bio onesposobljen za pružanje otpora daljnjim aktivnostima optužene, te bi optužena na takav način jasno manifestirala i izrazila svoj umišljaj da usmrti oštećenog. Budući da umišljaj optužene nije bio da oštećenog usmrti, već da ga upozori i istom da pouzdan znak da on prestane sa njenim daljnjim fizičkim maltretiranjem, to je optužena u konkretnom slučaju navedenu količinu sirćeta sasula u pravcu prednje strane vrata oštećenog, te se nakon toga neometano udaljila iz kuće, a kasnije otišla kod drugog sina u Veliku Kladušu, ostavljajući u takvom položaju oštećenog koji u tom trenutku takve radnje optužene nije ni osjetio.
Dakle, nepobitno je dokazano da je optužena polila prednji dio vrata oštećenog sa koncentriranom sirćetnom kiselinom, zbog čega ove njene počinjene radnje, koje je ona izvršila i činjenični opis iz optužnice predstavljaju obilježje bića krivičnog djela izazivanje opće opasnosti iz čl. 323. st. 1. Krivičnog zakona FBiH, jer koncentrirana sirćetna kiselina od 80 % predstavlja opće opasno sredstvo kojim se moze izazvati opasnost za život ljudi. Prema iskazu i datom nalazu i mišljenju ljekara vještaka medicinske struke koncentrirana sirćetna kiselina u ovakvom obliku kada dođe u dodir sa bilo kojim tkivom uništava to tkivo, te povrede od iste izgledaju kao opekotine.
Prema stanovištu Vrhovnog suda Federacije BiH, suprotno navodima žalbe optužene, prvostepeni sud je pravilno zaključio u pobijanoj prvostepenoj presudi, da činjenice utvrđene u toku glavnog pretresa ubjedljivo definiraju optuženu kao počinioca krivičnog djela iz izreke pobijane presude.
( Presuda Kantonalnog suda u Bihaću br. K-73/04 od 06.12.2004. godine i
presuda Vrhovnog suda Federacije BiH br. Kž-41/05 od 28.09.2005. godine )
Napomena:
Ukoliko želite izvršiti download pojedinih dokumenata sa naše stranice u PDF formatu kliknite desnim tasterom miša na download kraj izabranog dokumenta i izaberete opciju SAVE TARGET AS (SPREMI CILJ KAO).
Za pregledanje PDF dokumenata potrebno je da imate instaliran ACROBAT READER. Ako na svom računaru nemate instaliran ACROBAT READER besplatan download možete izvršiti ovdje.
|
|
|
|
